Razgovarali u Zagrebu 24. listopada 2002.

ORIS: Vi ste iz Barcelone. Čini se da nakon deset godina uspjeha Barcelona ima važnu ulogu na europskoj arhitektonskoj sceni. Mislimo da bi i u današnje vrijeme druge faze, kad se gradi veliki projekt Forum 2004., čovjek mogao proučavati taj Forum. Bit će zanimljivo vidjeti što će se ponovo dogoditi. Što je zapravo bio razlog prvotnog uspjeha? Jesu li to neke ličnosti iz arhitekture i politike, je li to posljedica dobre škole ili jake ekonomije regije?

Arribas: Godine 1992. donesena je veoma važna odluka gradskih vlasti da se cijeli grad promovira kao grad dizajna i kreacije. To je bilo zaista neočekivano i, istovremeno, nevjerojatno učinkovito. Sada se događa zaustavljanje širenja grada, na čem posebno rade političari. Oni pokušavaju ponoviti pokret iz '92., ali je trenutačna situacija drugačija. Nema istog osjećaja, istog tumačenja, istog prijenosnog mehanizma između političkih odluka i običnih ljudi i ja tu ne vidim istu vrstu bezuvjetnog entuzijazma. Možda se tada dogodilo nešto što se događa jednom u sto godina. Smatram da je to dobro i da trebamo ići dalje. Ali, da odgovorim na vaše specifično pitanje o tome zašto je došlo do uspjeha, posebno u mom radu. Pa, mislim da su Antonio Rodrigues i njegovi ljudi ponudili fantastično objašnjenje nakon razdoblja provedenog u arhitektonskoj školi. On je bio direktor škole, što mu je omogućilo da od studenata stvori, recimo tako, mrežu talentiranih; oni su došli u grad. To je isto ono što sam vam govorio o Zagrebu. Mislim da je Zagreb sada u pravoj mogućnosti da razvije urbanistički plan, jer plan ne stoji ništa. To je samo urbanistički plan za budućnost, a budućnost nije danas. Budućnost će biti kad stvari postanu spremne, a sad je vrijeme za razmišljanje, projektiranje, planiranje, urbaniziranje, rezanje, režiranje. Važno za razdoblje Barcelone '92 nisu Olimpijske igre, čak ni Olimpijsko selo; važniji je pažljivi dizajn malih stvari. Naravno, količina primjera je bila toliko velika da se pojavila i kvaliteta.